Višemjesečni trud je završio. Projekt kodnog imena «spot» je priveden kraju. Za gledanje i praćenje je potrebna visoka koncentracija zbog bliske povezanosti slike i zvuka.

Ne pridržavamo se nikakvih prava tako da je spot dozvoljeno javno distribuirati, downloadirati, kopirati, presnimavati itd. Uglavnom ovaj spot je od sad narodna imovina.

Danas je dan domovinske zahvalnosti. Politička elita se skupila u Kninu i upravo drže govore u koje ni sami ne vjeruju. Trenutna premijerka baljezga laži, a nakon nje sljedi predsjednik sabora Luka Bebić. Dalje nisam mogao slušati pa sam otišao daleko od dalekovidnice. Luka Bebić je nabio sunčane naočale da mu se ne vidi riječ LAŽ ispisana velikim slovima u svakoj zjenici oka. Jadranka Kosor je postavila vijenac koji je za nju bio pripremljen i zapalila svijeću koju joj je netko dodao s one strane kamere.

Spominjale su se izjave kao hrvatska vojna sila, Knin kraljevski grad, ponos i slične stvari koje više ne postoje.

Hrvatskom vojnom silom upravlja Pentagon otkad smo potpisali ulazak u NATO i ti se vojnici od trenutka potpisa bore za američke nacionalne interese.

Tog Knina kojeg oni nazivaju kraljevkim gradom ti isti koji ga tako nazivaju se sjete samo jednom na godinu kad treba doći održati govore sličane ovome i kad treba doći se dobro najesti. Inače niti ne pomisle na taj grad i taj narod.

Ponos?!! Koji ponos? U mom gradu su zastave objesili samo one institucije koje to moraju i još par entuzijasta. Svih drugih to nije briga. Nemaju se više čime ponositi jer su od ove zemlje i od ovog naroda ti ljudi napravili robove stranim interesima i stranim tvrtkama. Dižu poreze, smanjuju plaće i još imaju obraza se pojavljivati u javnosti i držati govore. Gade mi se. Sanader se navaža po Jadranu u svojoj jahti, a narod drhti od budućnosti koju su nam ti isti pripremili. Gade mi se.

Kad smo kretali nismo imali pojma gdje sviramo. Znali smo samo da sviramo negdje u Senju. Skupili smo se, potrpali stvari u aute i odlučili nazvati Zvoneta (organizatora) kad budemo u blizini da nam da detaljnije upute. Uglavnom svirka se odvijala na igralištu ispred neke škole. Parking smo našli u neposrednoj blizini; malo više od pola kilometra od igrališta. Dok smo teglili instrumente i ostale stvari za svirku od auta prema igralištu po onoj prokletoj sparini, put nam se učinio oko deset kilometara dužim. Zvone nas je u maniri dobrog domaćina dočekao na šanku. Majica mu je bila sva bijela od soli znoja; čovjek je bio od 7 ujutro na nogama pripremajući četiri najbitnije stvari svakog koncerta: razglas, binu, šank i roštilj.

Nakon uvodne pive dogovorili smo da sviramo prvi jer se Ćiro morao što prije vratiti nazad -  sezonski radi kao noćni čuvar u jednom hotelu. Što bi ga tek jadnog snašlo da nije zvršio fakultet.

Napravili smo tonsku probu i počeli sa svirkom. Sve je odlično štimalo – razglas dobar, a hrpetina publike je glasno odobravala svaki naš odsvirani ton. Zadovoljstvo svirkom se mjeri u količini prolivenog znoja, a pošto je iz svake naše znojne žlijezde već nakon druge stvari tekao znoj, može se reći da je svirka bila do jaja. I to do svih osam koliko ih imamo u bendu.

Na nekoj pjesmi (više ne znam točno kojoj) Ćiro je falio par puta. Kasnije nam je objasnio razlog: u sred pjesme je zabrijao da mu hlače padaju, nije znao što će, pa je raširio noge i svirao dalje dekoncentriran mogućnošću da svira u donjim gaćama. Zato je profulao par tonova. Ustvari većinu njih. Kad je zvršila pjesma maknuo je gitaru s trbuha i provjerio situaciju. Uvjerivši se da je padanje hlača bila samo halucinacija, a ne stvarnost te zadovoljan postojanim stanjem garderobe na sebi, nastavio je svirku.

Poslje koncerta su nam ljudi prilazili i čestitali na dobroj svirci. Ocjena koncerta iz naše perspektive je: odličan. Još jednom hvala Zvonetu.

Kad brod tone, kapetan tone s njim. Osim ako se brod zove Republika Hrvatska. Nadam se da ovo opet nije neka politička igra i da si ovaj put zaista iskren. Sretno ti bilo i ne ponovio se vođa kao ti.

Što napraviti kad si u govnima do koljena? – onda potoneš dublje i kažeš ''više nismo u govnima do koljena!''. A prešutiš gorčiji dio istine - da si sada u govnima do grla. To je ukratko objašnjenje politike koju vodi vlada i priljepci.

Objavili su na finjaka da je BDP strmoglavo strmopizdio dolika na grafu državnih neuspjeha. Prije koji dan su seljacima obećali novce sad sad se huška da je država pred bankrotom. Ali oni imaju jednostavan i već prokušan lijek: Zadužit ćemo se još više! Odlično. Glavno da nismo u govnima do koljena.

Mi smo lijepa turistička zemlja i svaki turist drka na lijepu našu kad je vidi u reklami. Mi smo prekrasni, imamo najbolje trebe, najbolje more, najukusniju hranu, čak je i sunce lijepše kod nas nego kod bilo koga drugoga. Sreća da smo uza sve to još i turistička zemlja, a pošto je turistička sezona u tijeku na kraju iste ćemo mi posuđivati drugima, eto toliko ćemo biti bogati. Jedini je problem u tome što smo doveli samo one turiste koje nemaju para. Kiša pada, što ćemo sad – pitaju unezvjereno turisti. Pa, kaže recepcionerka sva sretna što može ponuditi nešto više osim uobičajenog mora i sunca, možete otići posjetiti nacionalni park ''Plitvička jezera'', možete otići na masažu u velness u susjedni hotel...
Odlično povikaše gosti u glas i pohitaše prema dotičnim lokacijama niti ne pitavši za cijenu. Recepcionerka im je ipak odlučila reći cijenu za svaki slučaj, da ne bi bilo zabune. Ali kad su gosti čuli da cijena postoji, nije ih više niti zanimala te su vratili svoje guzice na antikvitetne  fotelje iz doba Juge u predvorju recepcije. Naime, ako cijena postoji onda ih to više ne interesira. Naši gosti (barem oni koji dolaze u moj grad) su tipovi koji dolaze po more i sunce i ništa više jer je jedino to besplatno, oni dolaze s namjerom da ušparaju, a ne da potroše, a kladio bih se da se dosta njih nada da će se kući vratiti sa više novaca nego što su imali kad su došli ovamo. To su ljudi koji novce troše eventualno u konzumu ili plodinama, ne daj bože otići u restoran.
Toliko o turistima. A sad malo o turizmu. Naša industrija je unišćena jer zagađuje okoliš. Pokrala se, zabranila, prodala za lulu duvana. Ok, sad smo čista zemlja, za razliku od prije kad smo bili prljavi, imamo turizam i živjet ćremo od toga. Ne znam samo koja država u svijetu živi samo od turizma. Logički gledano: turistička sezona traje tri mjeseca – mi je pokušavamo rastergnuiti na pet, ali prava istina je da traje tri jer sezona je kad ima gostiju. Pripreme za sezonu se ne mogu ubrojati u sezonu, zato se i zovu pripreme. Dakle, sezona traje tri mjeseca i tad se radi, ostatak godine se broje zjake. Po kojoj logici netko može raditi tri mjeseca i ostatak godine biti na godišnjem i pri tom preživjeti? Nitko, pa tako neće ni ovaj sistem.

Nevjerovatne stvari.

Gayevi rade prosvjed. Antigayevi rade svoj prosvjed. Demokracija je i svatko smije reći što želi, ali zar nemaju pametnijeg posla? Gayevi moraju svima reći da su gayevi (kao da to nekoga zanima), a ovi su protiv moraju reći svima da su protiv (kao da i to nekoga zanima). I onda se pojavi neki političar iz hrvatske čiste stranke prava (svi su prljavi osim njih) i kaže da je to nemoralno i da su oni protiv toga itd. Tada mi je bilo malko jasnije zašto gayevi rade prosvjed – zato što svijet ne funkcionira po live and let live filozofiji koliko god ja to želio ili naivno mislio da je tako.

Sada pak čitam kako se neki novinar iz jutarnjeg infiltrirao među neonacistički pokret u Hrvatskoj. Slušao je njihove debate o povijesti, priče o njihovim uzorima - Hitleru i ekipi, o njihovim junačkim podvizima u kojima njih pet napadne jednog Roma i ubije boga u njemu, o njihovim glasilima od kojih jedno uređuje Alen Matušin - jedan od kandidata HČSP-a na izborima. Na svom blogu on opisuje Stekliš kao ''nacionalistički časopis prožet zdravim radikalizmom''.

Taj isti novinar je na nekom od foruma naišao na audio snimku razgovora predsjednika HČSP-a, Josipa Miljaka, s osobama koje su na prosvjed “Krug za trg”, koji je održan 13. prosinca prošle godine, planirale donijeti ustaška obilježja. Njegov savjet njima je bio: “Znam da, kao i mi, to nosite u srcu, no nemojte pokazivati zbog novinara”. I onda oni govore o nemoralu i sličnim stvarima. Oni koji mrze sve koji nisu kao i oni – ''čisti''. Ne serite.

Glavaš pak u Tomislavgradu u Hercegovini organizira neko slavlje za svoju stranku HDSSB. - kratica za koju nemam pojma što znači. Za neupućene: Glavaša je hrvatski sud osudio za ratne zločine, nakon čega je on pokupio čahure i pobjegao u Hercegovinu jerbo ima i njihove papire. Dakle može se reći ovako: osuđeni ratni zločinac i bjegunac pred zakonom organizira feštu. Na fešti pjevaju Colonia, Kićo Slabinac i ostali plaćenici. Pitam se samo dali je Colonia stvarno pjevala uživo ili na play back kao na izboru za miss i mistera hrvatske (pogledaj 2:09 minutu snimke). Na fešti se pojavljuje i novopečeni gradonačelnik Osijeka Krešimir Bubalo. Dakle osoba koja je gradonačelnik u jednom od najvećih hrvatskih gradova podupire feštu čovjeka koji je osuđen od suda one iste države u kojoj se nalazi grad u kojem je on gradonačelnik. Nevjerovatno.

Hrvatski ministar zajebao seljake. Dobro to nije nevjerovatno; to je bilo za očekivati. Mavrović ih nije podržao; e to je nevjerovatno jer on je predsjednik Hrvatskog Seljačkog Saveza. Ali kad je vidio da su prosvjedi jedini način, pridružio im se i najavio jebanje majke vladajućima ako ne ispune ono što je dogovoreno. A meni nešto govori da vladajući neće ispuniti obećano...